Naljutila je se. Smatrala je da joj prigovorom prebacujem nedostatak širine. Smatrala je to prigovorom njenim osećanjima i stavila mu je to do znanja naglo ustajući i govoreci kako odlazi. Zgrabila je torbu sa vrata, otvorila vrata, na kratko se okrenula i rekla kako ona sada izlazi uz tresak vrata koja se zalupiše. Uz svu buku koji je njen reno mogao da napravi odvezla je se parajući crnilo tišine potirući sve zvukove prirode
"Da li me je to malopre nazvala kozerom?"
Ne želeći da dogadjaju pridaje značaj, nije mogao da se ne suoči, da se optuži čim se njen auto prestao da čuje. Tišina koja se razli po sobi zamagli vazduh. Razulareno, sivo. Prelazio je pogledom preko stočića na kome su bile dve čaše napunje crvenim vinom, flaša, njegove cigarete, piksla i njezine naočare. Misao da će joj se nešto loše desiti bez naočara ga obuze nemirom i zluradosti svojom krivicom. Zgrabi ih i on izlete kroz vrata navlačeći mantil sa ofingera kod ulaznih vrata, i u njega trpajući cigarete i ključeve.
Kozer!?
Vozio je brzo kroz prazne puteve. Ostavila je krivine iza sebe i njega samog na njima. Nijedan drugi automobil, sve do vidikovca nije prošao pored njega. Sa izletista se videla samo mirna daleka svetla grada. Neko melanholično sećanje ga obuze. Na svetle dane, koje nije jasno mogao da vidi.Samo obrise- pokuša da se otrgne sentimentu . Setio je kada su se tu došli još prvoga leta kako bi znala da govori "iza krivina gubim sećanje ..." Svetla grada su se maglila. Izgubio ju je iza krivina-reče sebi. Vrati se u automobil sa namerom da napusti svoje misli, misli o njoj, razležući na njih razdražljivi stupor ljtunje koje nije mogao da se odbrani. Bio je razocaran sto je otisla. Zabrinut, jer je mislio da će je pronaći. Sa tom mišlju je pošao za njom. Da će je naći.
Kući ga zateče upaljeno svetlo. Osećao ga je zubatim kao bilo koje svetlo nekom pretpostavljenom neuspehu, i pod palmama i na 40 u hladu, zubatim. Zaobidje kofer koji je donela ali se vrati da ga skloni i da okači mantil koji je stajao preko njega. Podižući ga sa kofera oseti ispod prstiju u džepu mantila tvrd oslonac. Izvadi omanji notes.
Na mestu za naslov sveske je bilo napisano :
/Medjuvreme/
Znao je onoliko koliko mu je govorila, da je obuzima sumnja u objavljeno, u cele rečenice, reči . Znala je da je opravdanje za iznudjene radnje suvišno, popuštanje lenjosti, ali je retko pričala o svom pisanju .
Nikada ga njegova ugladjenost nije navela da mu čita iz njenih svesaka ako to ona samo ne bi učinila. Njega, kozera. Ovaj notes nije prepoznavao.Otvori ga. Nije se pitao da li sme ili ne sme. Smatrao je sled dogadjaja opravdavajućim.
Naslov na sredini prve strane:
/Prelesti/ prekrižen je jednim potezom.
Sledeća stranici donosila je ponovo samo jednu reč.
/Medjustranice/
Na dnu sledeće stranice potpisala je se svojim rukopisom, drugim imenom.
/Ex Stanislave/
Bez naslova pesme ga sa sledećih stranica povukoše za svojim rečima. Od prve reči stiha kojom u formi proglasa nabraja i premešta u prelest Premesti se u sobu ne odvajajući se od Beležnice. Knjige? Gotovo nijedna reč nije bila ispravljena. Nije je ispuštao, niti dizao pogled sa nje dok su se stihovi nizali. Usporavao je se zadržavajućih ih sebično u lepoti izgovorenog, čitao ih je poveden onako kako je oduvek hteo sa njom da razgovara, da provodi život , upijajući je sa nestrpljenjem sledećeg dogadjaja. Stanislava je razvijala jezik koji ga je oplemenjivao ali kojim je znao da je u zadržanom zadržano izgubila, da je pronalazeći se iza krivina dovodila njihove meandre na početke svih puteva.
Nekoliko praznih listova vodilo je do lista sa nacrtanim merdevinama .
Činilo se da je tu stala, listovi su se na toj stranici odvajali sami od ostatka sveske, neupotrebljeni, prelista ih sve zajedno,da bi se na poslednjem listu sveske pojavila samo jedna reč. Obojena crveno.
/Mnoštvo/
U naletu osecanja video ju je kako je stihovi preplavljuju i obaraju.Osećao se poljuljan.
Vratila je se kasno . Vec je prošla ponoć. Na vreme da propusti da je pročitao njenu svesku.
Video je i saznao pesme kojima to saznanje nije smetalo. Na vreme da odluci da joj se neće odati Više nije bio zabrinut.Niko nikada ne može upoznati nikoga u potpunosti .
Vrata za njom se zatvoriše sa klikom brave. Britko, zazvonilo je kroz kuću kao nekada kada još dolazili sa decom, za vikende u svetlim podnevima. Sada ih je jasno video.
"Da li me je to malopre nazvala kozerom?"
Ne želeći da dogadjaju pridaje značaj, nije mogao da se ne suoči, da se optuži čim se njen auto prestao da čuje. Tišina koja se razli po sobi zamagli vazduh. Razulareno, sivo. Prelazio je pogledom preko stočića na kome su bile dve čaše napunje crvenim vinom, flaša, njegove cigarete, piksla i njezine naočare. Misao da će joj se nešto loše desiti bez naočara ga obuze nemirom i zluradosti svojom krivicom. Zgrabi ih i on izlete kroz vrata navlačeći mantil sa ofingera kod ulaznih vrata, i u njega trpajući cigarete i ključeve.
Kozer!?
Vozio je brzo kroz prazne puteve. Ostavila je krivine iza sebe i njega samog na njima. Nijedan drugi automobil, sve do vidikovca nije prošao pored njega. Sa izletista se videla samo mirna daleka svetla grada. Neko melanholično sećanje ga obuze. Na svetle dane, koje nije jasno mogao da vidi.Samo obrise- pokuša da se otrgne sentimentu . Setio je kada su se tu došli još prvoga leta kako bi znala da govori "iza krivina gubim sećanje ..." Svetla grada su se maglila. Izgubio ju je iza krivina-reče sebi. Vrati se u automobil sa namerom da napusti svoje misli, misli o njoj, razležući na njih razdražljivi stupor ljtunje koje nije mogao da se odbrani. Bio je razocaran sto je otisla. Zabrinut, jer je mislio da će je pronaći. Sa tom mišlju je pošao za njom. Da će je naći.
Kući ga zateče upaljeno svetlo. Osećao ga je zubatim kao bilo koje svetlo nekom pretpostavljenom neuspehu, i pod palmama i na 40 u hladu, zubatim. Zaobidje kofer koji je donela ali se vrati da ga skloni i da okači mantil koji je stajao preko njega. Podižući ga sa kofera oseti ispod prstiju u džepu mantila tvrd oslonac. Izvadi omanji notes.
Na mestu za naslov sveske je bilo napisano :
/Medjuvreme/
Znao je onoliko koliko mu je govorila, da je obuzima sumnja u objavljeno, u cele rečenice, reči . Znala je da je opravdanje za iznudjene radnje suvišno, popuštanje lenjosti, ali je retko pričala o svom pisanju .
Nikada ga njegova ugladjenost nije navela da mu čita iz njenih svesaka ako to ona samo ne bi učinila. Njega, kozera. Ovaj notes nije prepoznavao.Otvori ga. Nije se pitao da li sme ili ne sme. Smatrao je sled dogadjaja opravdavajućim.
Naslov na sredini prve strane:
/Prelesti/ prekrižen je jednim potezom.
Sledeća stranici donosila je ponovo samo jednu reč.
/Medjustranice/
Na dnu sledeće stranice potpisala je se svojim rukopisom, drugim imenom.
/Ex Stanislave/
Bez naslova pesme ga sa sledećih stranica povukoše za svojim rečima. Od prve reči stiha kojom u formi proglasa nabraja i premešta u prelest Premesti se u sobu ne odvajajući se od Beležnice. Knjige? Gotovo nijedna reč nije bila ispravljena. Nije je ispuštao, niti dizao pogled sa nje dok su se stihovi nizali. Usporavao je se zadržavajućih ih sebično u lepoti izgovorenog, čitao ih je poveden onako kako je oduvek hteo sa njom da razgovara, da provodi život , upijajući je sa nestrpljenjem sledećeg dogadjaja. Stanislava je razvijala jezik koji ga je oplemenjivao ali kojim je znao da je u zadržanom zadržano izgubila, da je pronalazeći se iza krivina dovodila njihove meandre na početke svih puteva.
Nekoliko praznih listova vodilo je do lista sa nacrtanim merdevinama .
Činilo se da je tu stala, listovi su se na toj stranici odvajali sami od ostatka sveske, neupotrebljeni, prelista ih sve zajedno,da bi se na poslednjem listu sveske pojavila samo jedna reč. Obojena crveno.
/Mnoštvo/
U naletu osecanja video ju je kako je stihovi preplavljuju i obaraju.Osećao se poljuljan.
Vratila je se kasno . Vec je prošla ponoć. Na vreme da propusti da je pročitao njenu svesku.
Video je i saznao pesme kojima to saznanje nije smetalo. Na vreme da odluci da joj se neće odati Više nije bio zabrinut.Niko nikada ne može upoznati nikoga u potpunosti .
Vrata za njom se zatvoriše sa klikom brave. Britko, zazvonilo je kroz kuću kao nekada kada još dolazili sa decom, za vikende u svetlim podnevima. Sada ih je jasno video.
No comments:
Post a Comment