Omladinac u redovima građanskih snaga dobio je zadatak ili je izazvan da to uradi. Negde je zapelo da do kraja ispise poznato prezime pitajući u svoje ime ali i u ime svih nas: Ko je ubio tog čoveka? I nije ga lepo napisao. Dugo je stajalo to tako pogrešno napisano. Na tome zidu. U centru. I svi smo poceli vremenom da citamo pogresno. Kako je napisano. Po Vuku smo.
Možemo da se smejemo klincu koji nema pojma. Precenio je se u svojoj gerilskoj umešnosti ali pitanje koje je bilo uobličeno javno pitanje moralo je biti postavljeno.
Moja je procena da se omamio sprejom, da je stajao blizu za tih dvadeset i četiri slova i da je na dvadesetom već bio dovoljno intoksiciran i da ga je to prevarilo da napiše prezime pogrešno, prezime koje je postalo sinonim za mučka ubistva po državnom naredjenju.
Možda je i popio neku pre toga, nije isključeno u tim godinama.
Možemo da se smejemo klincu koji nema pojma. Precenio je se u svojoj gerilskoj umešnosti ali pitanje koje je bilo uobličeno javno pitanje moralo je biti postavljeno.
Moja je procena da se omamio sprejom, da je stajao blizu za tih dvadeset i četiri slova i da je na dvadesetom već bio dovoljno intoksiciran i da ga je to prevarilo da napiše prezime pogrešno, prezime koje je postalo sinonim za mučka ubistva po državnom naredjenju.
Možda je i popio neku pre toga, nije isključeno u tim godinama.
Pitate li se zašto taj grafit niko nije prekrečio godinama?
Znam(o) odgovor.
No comments:
Post a Comment