Jedinstven


Paradoks ovog izvedenog prideva u srpskom jeziku  je sto istovremeno predstavlja i označava
1. posebnost;
ali i njen dihotomijski polaritet :
2. sloznost.

Mislim da ova reč najvernije oslikava sve iluzije totalitarnih režima, ono što oni iziskuju od podanika i što ličnost autokrate prestavlja ili bar traži za sebe.

Reći da je Srbija Jedinstvena iluzorno je jer ništa ne postoji što se potire u svome značenju, osim ako ovu dvojnost ne shvatimo kao relativizaciju značenja i kažemo da su svi Srbi posebni ali i složni, što je paradoks i nonsens.
Složna i posebna?Možda? Ikada?


No comments:

Post a Comment