Dakle,John Maus.
Istina znači razliku i zato društvo otvara svoje sastanke pesmom koja otvara ovaj album,to je ljubavna pesma koja nema objekat ljubavi,nego samo obećanje da ljubav postoji.
Ja ne znam kako John MAus zaista zvuči,uživo,kada peva "Don't Worship The Devil"ili bilo koju drugu pesmu sa albuma jer ih na albumu peva iza vela čija koprena onemogućava podešavanje zvuka na mojim ekvilajzerima ,sumnjam na opremu za snimanje kao razlog .On peva svoje pesme onako kako sam ih i ja mogao otpevati,ostavlja ih otvorenim za interpretaciju,a tamo u njegovim pesmama koje ne ostavljaju mesta razmatranju mogućeg drugog izgleda stihovi su aksiomi svakodnevnog života, pesnički izleti jednog filozofa.Old Town je močvarno mutna potreba za zvukom koji pesnik čuje ako ikada pronadje svoj mir na voljenim obalama,lirika svih povrataka.
Ovaj doktor filozofije,u maničnoj potrazi za istinom ,ne preza od ironije,jednog od digniteta slobodnog razmišljanja,svejedno,dobija pretnje smrću,mozda je i to razlog zbog kojih je obrisao svojih deset teza o panku posle Pizara i posle Bodijea ali i oživljavajući nanovo tehno,ali samo kao kritiku savremenog tehnokratskog kapitalizma, urlikom frenetičnog klupskog krešenda u "Money" .
Neki ljudi prosto nemaju takta za osećaj za humor u "Rights for Gays"gde je primetio da su u suštini ljudska prava prevashodno ista za sve,a ne neophodno i nužno osvojena deklaracijom svoje seksualnosti.
Same kompozicije po sebi su sonate,neke bar kakve je Hajdn zamišljao samo da mu je bilo dato da razmišlja o popu.Partitura za "Green Bousard"izgleda kao zaboravljena fuga u nekoj baroknoj notnoj svesci . Crkvena muzika bi trebalo da pronadje svoj savremeni modus vivendi u njegovim tenebrističkim potezima na klavijaturi nakon što je odsvirao liturgiju misterijama Isusove krvi. Njegova muzika je plesna i svakako bi zavela ljude beogradske klupske scene bliže podijumu i zato mi se svidja što je neotkrivena.A ja i dalje o Beogradu imam visoko mišljenje.
Visoki registri njegove ode tihi su nagovestioci u "The silent chorus" mogućeg deljenja radosti medju ljudima i vere u mogućnosti čoveka,zato su tihi.
Petominutni skrin test Johna Mausa.
Istina znači razliku i zato društvo otvara svoje sastanke pesmom koja otvara ovaj album,to je ljubavna pesma koja nema objekat ljubavi,nego samo obećanje da ljubav postoji.
Ja ne znam kako John MAus zaista zvuči,uživo,kada peva "Don't Worship The Devil"ili bilo koju drugu pesmu sa albuma jer ih na albumu peva iza vela čija koprena onemogućava podešavanje zvuka na mojim ekvilajzerima ,sumnjam na opremu za snimanje kao razlog .On peva svoje pesme onako kako sam ih i ja mogao otpevati,ostavlja ih otvorenim za interpretaciju,a tamo u njegovim pesmama koje ne ostavljaju mesta razmatranju mogućeg drugog izgleda stihovi su aksiomi svakodnevnog života, pesnički izleti jednog filozofa.Old Town je močvarno mutna potreba za zvukom koji pesnik čuje ako ikada pronadje svoj mir na voljenim obalama,lirika svih povrataka.
Ovaj doktor filozofije,u maničnoj potrazi za istinom ,ne preza od ironije,jednog od digniteta slobodnog razmišljanja,svejedno,dobija pretnje smrću,mozda je i to razlog zbog kojih je obrisao svojih deset teza o panku posle Pizara i posle Bodijea ali i oživljavajući nanovo tehno,ali samo kao kritiku savremenog tehnokratskog kapitalizma, urlikom frenetičnog klupskog krešenda u "Money" .
Neki ljudi prosto nemaju takta za osećaj za humor u "Rights for Gays"gde je primetio da su u suštini ljudska prava prevashodno ista za sve,a ne neophodno i nužno osvojena deklaracijom svoje seksualnosti.
Same kompozicije po sebi su sonate,neke bar kakve je Hajdn zamišljao samo da mu je bilo dato da razmišlja o popu.Partitura za "Green Bousard"izgleda kao zaboravljena fuga u nekoj baroknoj notnoj svesci . Crkvena muzika bi trebalo da pronadje svoj savremeni modus vivendi u njegovim tenebrističkim potezima na klavijaturi nakon što je odsvirao liturgiju misterijama Isusove krvi. Njegova muzika je plesna i svakako bi zavela ljude beogradske klupske scene bliže podijumu i zato mi se svidja što je neotkrivena.A ja i dalje o Beogradu imam visoko mišljenje.
Visoki registri njegove ode tihi su nagovestioci u "The silent chorus" mogućeg deljenja radosti medju ljudima i vere u mogućnosti čoveka,zato su tihi.
Petominutni skrin test Johna Mausa.
No comments:
Post a Comment