Vino dolazi sa godinama

U gradu P su u to vreme bila napisana dva grafita, ali mene je uvek više interesovalo ko je napisao The Cramps preko puta gradske pijace. Nešto kasnije sam otišao na koncert , jedan od prvih, uživo, Lazarov Matični brod, Šijakov. Koncert propraćen sa koliko se sećam tek tridesetak ruku, ali sam te večeri saznao sam ko je ispisao Krempse po zidovima . Koncert   nije bio proba za London, nego popunjen slobodan termin u požeškoj diskoteci četvrtkom.

Kakav je to tapet bio, radio posle 9. Slušali su nas prijatelji i oni koji su nas mrzeli. Svi.
I Kakav je to tip, zalutali scouser u maglu između kafana.
Svakako da postoje ljudi koji nikada nisu platili piće u kafani, ali za Lazara ja mogu da posvedočim i onima koji ga smatraju delom inventara.
Onda se vratio iz Londona u desetodnevnu komu preslušavanja muzike, dovoljno je bilo da se Krki sviralo, da nabavi bubnjeve i da naprave Matični brod.

Porte po Gertrudi Stejn
Izvesno je da je Lazar uvek znao da ono što radi treba da radi upravo onako kako radi,kako on misli da treba da radi.Izvesno je da nismo razgovarali u toliko priča.Izvesno je da Lazar ne želi da razgovara sa mnogima koji ga poznaju.Izvestan je okean muzike u medjuvremenu.Izvesno je medjuvreme.Izvesno je da Lazara poznaju na koncertima.Izvesna je lirika neizdrživosti, lirika zatvorenih očiju.Izvesno je da bi se mnogi napajali sa mesta sa koga se napaja Lazar kada bi to mogli ili znali, zato je uvek lakše ogovarati ga,odmahivati rukom.

Jednom sam pravio listu propuštenih koncerata, ali da sam propustio njihov koncert ispred "Kuma", kafane u koju i moj ujak zalazi, a on odavno zalazi u kafane, ne bih se setio, vrednog podsećanja, da sam odavno zašao u one predele okolo močvare, gde baš sve nije jasno, i da poznajem neke puteve u njoj, i da, orkestar, orkestar se slaže.

No comments:

Post a Comment