Prebeg

Da se zovem Rodoljub možda bi me i zvali Rodjeni ali, ovako imam pet pištolja jer nekako sam izgubio. Nikada nisam hteo da potkradam ali, sada kradem i u kraju u kome živim jer od krađe se neću obogatiti. Čekam da sirene zadju sakriven gore na krovu, za mene ionako nikada nije bilo da guram dečja kolica na uskim trotoarima. Ne treba da vam pričam o obmanama i iluzijama u izmaglicama pretoplog leta. Ne smejem se i ne pricam stranim jezicima kada mi se spava. Više ni ne spavam i ništa  mi ne nedostaje! 
Noći su žive od senki i velikih planova.
Drvoredu na  Bulevaru Revolucije neće smetati da ga ukradem i presadim. 
Našao sam mu i mesto!

 Komšija uzdržan-kada mu mahnem sa prozora-odmahuje mi bezizražajno. Sumnjam da komšije išta više interesuje osim njihovih života. Što se tiče posla: Nemam problema na poslu i radim ga bez nekadašnjih opterećenja. Stanarinu sam platio 6 meseci unapred.Ispunjavam želje nenametljivo. 
Kolega koji je zaslužio svoje mesto preko svojih pametno aktiviranih veza i koji nalazi za shodno da mi daje savete kako da stignem do zaposlenja saznaje vesti o mojoj akrobatici sa TVa, sa šoljom u ruci traži papuče.

 Na stranu što su pljačkama banki plaćali revolucije, nezadovoljstva društvenim podelama siromašnima nikada nece moći da vrati svet, misao o miru koji priželjkuju, razliku.
                                                   Ruke uvis. 

1 comment: