Pre godinu dana nisam hteo na more, nisam hteo da tražim mir pod suncem na plažama, plaže. Nisam mislio na odmor. Nisam hteo posao.
Izvan reda dok sam zaboravljao kovrdžave bojazni stigli su prostori bloga, stranice prostora, pustolovlje svake pojedine reči, hvala i darovi koje više ne mogu darovati dobrosti za pisanje kojom je ideja započeta.
Nisam hteo da odem kući za zimske praznike, stranac, praznovao sam pišući, znajući da su zidovi daleko.
Prizvuk je bez tona i nije mu ostavljeno mesta na fotografijama nastalim povodom dana odanosti i njihovih tonova koji prožimaju moje dečačke želje.
Izvan reda dok sam zaboravljao kovrdžave bojazni stigli su prostori bloga, stranice prostora, pustolovlje svake pojedine reči, hvala i darovi koje više ne mogu darovati dobrosti za pisanje kojom je ideja započeta.
Nisam hteo da odem kući za zimske praznike, stranac, praznovao sam pišući, znajući da su zidovi daleko.
Prizvuk je bez tona i nije mu ostavljeno mesta na fotografijama nastalim povodom dana odanosti i njihovih tonova koji prožimaju moje dečačke želje.
Tako volim da mislim.
O odama.
Srećan rodjendan.
O odama.
Srećan rodjendan.
No comments:
Post a Comment