Partnerka gospodina Vitomira,gospodja Šošo obratila mi je se zabrinuto sa dosta snebivanja nakon što sma joj prišao da joj pomognem još uvek ogrnutoj u bundu, zagledanoj u pod nakon što su svi gosti iz pretsoblja prešli u veliku salu. Prišao sam diskretno joj nudeci pomoc oko skidanja bunde. Odmah mi se poverila zabrinuta za njegov drugi izostanak . Njen plesni kavaljer joj to nicim nije najavio. Izostanci u klubu za stariju gospodu znacili su najviše dve stvari, stalni izostanak ili sprecenost koja je obicno najvljivala prvi razlog. Iz bilo kojih razloga. Ni svađe nisu bile retke iako nisam ulazio u njihove detalje. Kako nije bilo zgodno da ga ona pozove, navodila je razloge njene nemogucnosti, opravdane i pretpostavljene argumente dodatno pojacane sugestivnom raširenošcu još uvek bistrih ociju. Prihvatio sam njene molbe kao svoju obavezu prema jednom od članova. Nakon njenog uzastopnog insistiranja obecao sam joj da cu ga pozvati nakon završetka vecerašnjeg sastanka na kontakt telefon koji su ostavljali u clanskom registru.
Gospodja Šošo te veceri je odbila sve ponude za ples i tokom waltz-a koji je toliko volela. Presedela je sa rukama u krilu tokom citave veceri. Onako kako modernost jednog Šopena traži. Gospodin Vitomir je jedini plesao sa gospodjom Šošo još od kako sam osnovao "plesni klub za stariju gospodu" ciji su gosti bili od pocetka . Svojim držanjem gospodin Vitomir je plenio plesnim podijumom. Gospodja Šošo je bila njegova izabranica vec posle prve cajanke uprilicene radi odabira partnera koju su dogovorili vec prve veceri olakšavajuci mi najteži posao. Uparivanja stranaca. Otada se klub iako je potražnja bila takva da su se otvarali termini drugih večeri kao poslovni poduhvat sastajao samo jednom nedeljno, vikendom. Nesporazumi ali i donekle spontanost- jer nisu svi bili nepoznati jedni drugima-su dodatno izbegnuti time što su okupljeni živeli u neposrednoj blizini pet tačaka oko Đerma i Krsta.
Prirodnošću i držanjem sastanaka ova večer rafinisala je svojim tokom njihovu elegantnost, starih šifonjera , koje sam i sam ocekivao i na koji sam naposletku još samo uticao kao domacin u odabiru muzike nekih njihovih starih noci.
Kurseve plesa koje sam zamislio ,misleci na pocetku da ih poducavam pokretima u prilagodjenom ritmu prestao sam da držim u potpunosti im prepuštajuci ritam,ne zbog njihove nezainteresovanosti i neumešnosti , vec zbog takta koji su nametnuli
u intimnom improvizacijskom amalgmamu slobodnog plesa. S vremenom više sam zavoleo da gledam ples nego da igram za publiku. Ponekad,ponesen nekom melodijom desilo bi se da poneki par otpleše korake, "stvarno" koji su sa završnim taktovima plesa nagradivani aplauzima prijatnom raspoloženju u koje su melodije nosile, kojima sam se rado pridruživao okom plesaca koji je očekivao svoj ples. Spocetka ocekujuci zainteresovanost starijih bracnih parova neispunjenih želja upoznao sam preboljenu usamljenost samaca, njihovu šarmantnu pomirenost . Lakocu oslobodenu neprovetrenih prostorija. Ubrzo, postao sam suvišan, pratio sam ih još samo lenjim pogledom kojim sam zavoleo njihovu igru, odmerene pokrete zaboravljenog kavaljerstva kojem su se gospodje predavale. Po završetku večeri posle ponoći ostao sam u sali sređujući stvari na pultu želeci da izbegnem podsecanje gospode Šošo na poziv koji sam joj obecao da cu uciniti. Znao sam da ću pozvati Vitomira. Ona me je brinula, izgledala je na trenutak zatečena kao pred već hiljadu puta viđenom stvari. Gosti su se još kratko zadržali. Bodrili su Gospodjo Šošo Vitmirovim dolaskom već sledeće subote. Ona im je uljudno svima potvrđivala. Okrenula je se da me potraži ostavši sama. Trenutak nakon toga ogrnula je kaput i krenula prema izlazu.
No comments:
Post a Comment